Islam od nas ne traži da izađemo iz ljudske prirode niti da postanemo meleki. Ono što nas islam uči jeste da obožavamo samo Allaha i da slijedimo Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem i naravno to sve u skladu naših mogućnosti.
Ne pretjeruj niti popuštaj u vjeri jer islam je vjera sredine (umjerenosti), što znači da treba radimo za onaj svijet i da ibadetimo Allahu ali pored toga da budemo svjesni i ovog svijeta na kojem živimo. “ i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu …” (Prijevod značenja Kur’ana: Al-Kasas, 77)
Islam je vjera sredine, umjerenosti i kao što ne valja pretjerivati isto tako ne valja popuštati u vjeri jer oboje daju identičan rezultati a to je napuštanje vjere u slučaju pretjerivanja zbog prevelikog tereta ili u slučaju popuštanja zbog slabosti.
Pretjerivanja u vjeri nije ako vjerujemo srčano u imanske ruknove i praktikujemo islamske ruknove i to je osnova vjere već pretjerivanje nastaje tokom duhovnog tj. imanskog nadograđivanja kada želimo biti bolji a već klanjamo namaz i radimo osnovna djela koja nas čine muslimanom i muslimankom. (1) Također, pretjerivanje u vjeru nije ako ne krademo, ne pijemo alkohol, ne kockamo, ne bludničimo i to je vjera.
U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postojala su trojica ljudi i kojima se činilo da malo čine ibadet pa su rekli: “Prvi je rekao da će cijele noći klanjati namaz i da neće spavati, drugi je rekao da će stalno postiti i da nikada neće prekidati post, dok treći je rekao da će izbjegavati žene i da se nikada neće ženiti. “ Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to čuo i rekao je za sebe da je najbogobojazniji ali pored toga klanja namaz i spava, posti i prekida post, ženi se tj. živi bračnim životom. I ko se odrekne njegovog sunneta tj. njegovog načina života i njemu i ne pripada tj. ne slijedi ga. (2)
Možemo razumijeti iz navedenog da je pretjerivanje u vjeri izlazak iz ljudske prirode i veliki napor a to Uzvišeni Allah od nas ne traži i nije nas time zadužio ali to ne znači da nam to daje za pravo da budemo izvan kontrole i nemarni i da se ne trudimo uvijek biti bolji musliman i muslimanka jer ako se previše opustimo onda padamo u zamku popuštanja u vjeri.
Popuštanje u vjeri može biti rezultat pretjerivanja u vjeri pa kao vid olakšice popuštamo. Također, popuštanje u vjeri nastaje zbog strasti duše ili ako činimo određena djela da bi nas društvo prihvatilo, da bi se uklopili u sredinu u kojoj živimo, a ta su djela suprotna islamskom učenju. Primjera radi , promjenimo stavove i postanemo opušteniji, ostavljamo sabah-namaz i slično dok ostale namaze klanjamo i to je put ka licimjerstvu ako tako budemo postupali.
Na vrijeme trebamo reagovati i uočiti problem popuštanja u vjeri, nikome se ne trebamo dodvoravati i iskreno samo Allaha obožavati jer iskrenost nije pretjerivanje makar naši postupci u društvu bili neprihvatljivi kao npr. klanjati pet dnevnih namaza na vrijeme.
Bilješke:
(1) Kod početnika u islam može izgledati da je pretjerano klanjati pet dnevnih namaza. Međutim, trebamo shvatiti da je to osnova vjere i jedan od islamskih ruknova / šartova vjere. Doista, svaka promjena stila života i svaki početak je težak ali trebamo znati definirati šta je pretjerivanja u vjeri a šta nije i ne služiti se vlastitim osjećajima već vjerskim i razumskim dokazima.
(2) Vidjeti: Hadis bilježe Buhari 5063. i Muslim 1401.
