ZAŠTO POSTOJIMO?

Svaki musliman i muslimanka trebali bi da razmisle o sebi i svojem životu. Čovjek boravi na dunjaluku [1] određeni broj  sekunda, minuta, sata, dana, mjeseci i  godina. Rađamo se i umiremo. Neko doživi starost a neko preseli na ahiret kao novorođenče i sve je to Allahov kadr (odredba). 

Dok smo djeca, igramo se, kako odrastamo prihvatamo obaveze, idemo u školu, a, zatim,  na posao, stupamo u brak, gradimo dom, živimo određeni vijek i nakon toga umiremo. 

Zašto postojimo? Zar smo stvoreni radi jela, pića, razmnožavanja i zadovoljavanja nagona (strasti) i radi dobrog provoda i zabave a nako toga starimo i imamo sjede vlasi a zatim umiremo i odlazimo, svi nas zaboravljaju i kao da nikada nismo ni živjeli i dolaze nove generacije. 

Da li je čovjek stvoren bez upustva za korištenje života? [2] Da li je čovjek fabrički proizvod bez svrhe dok je mlad koristi a kad ostari baciti ga u smeće, zar ćemo biti tako površni kao da nemamo emocije, kao da ne osjećamo ljubav, mržnju, radost, tugu i slično.

Čovjek ima jedan cilj za kojim traga na dunjaluku a to je biti srećan i biti voljen. Čovjek govori: – eh, da mi je biti srećan, eh da mi je biti voljen, i svoj smisao veže za imaginarnu [3] osobu a zaboravlja zašto je stvoren? Čovjek živi u mraku i pati od glavobolje iako je zdrav i traži svjetlo i izlaz iz tunela dok duša mu prazna i pusta.

Srećni nikada nećemo biti ako ne spoznamo istinski smisao života. Život bez vjere je pozornica glume i laži jer samo je istinska sreća u spoznaji istine, spoznaji vjere. 

Zapadni čovjek je slobodan da zadovoljava tijelesne nagone (strasti) dok duša je prazna i duša  pati i traži sreću, ljubav, zarobljena u strastima i poriče Boga.

Istinska sloboda jeste ukrotiti tjelesne nagone (strasti)  a duša da bude slobodna i dati slobodu duši jeste da ne robuje strastima, idolima, imaginarnim osobama, već da duša  da robuje onome koje stvorio a to je Uzvišeni Allah. Lijek za svaku duhovnu (psihičku) bolest jeste ibadet Uzvišenom Allahu, naravno ukoliko je čovjek razuman.

Mi nismo stvoreni na dunjaluku (ovome svijetu) da bi uživali iako je halal postupajući u skladu islamskih propisa, niti smo stvoreni da bi patili (kažnjavani na dunjaluku) iako imamo teškoće i iskušenja nego mi smo stvoreni da bi bili na ispitnome testu da li ga položiti ili pasti. 

Ispitni test se radi, polaže, samo jednom i nema popravnoga ispita. Pazi na rezultate ispitnoga testa i pazi kako živiš na ovome svijetu – dunjaluku.  “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati…” (Prijevod značenja Kur’ana: Al-Mulk, 2)

Smrt će sigurno  doći, prije ili poslije, danas ili sutra i to u određenom propisanom trenutku i niko je ne može izbjeći, svejedno da li je to muško ili žensko, dijete, mlado ili staro.  “Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.” (Prijevod značenja Kur’ana: Al-Ankabut,57)

Narod će govorit kada umreš: šta ćeš , život ide dalje  i vratiti će se svojim dunjalučkim   poslovima. O ti, koji ovo čitaš jednog dana nećete  biti  i nećeš ni postojati unuci ćete zaboravit a praunuci neće ti ni  ime znati i zato se probudi iz nemara svoga dok još nije kasno, uzmi abdest i klanjaj namaz, obožavaj svoga Gospodara.

Mi smo stvoreni da ispoljavamo tevhid  [4]  (monoteizam, jednoboštvo, vjera u jednog Boga) da činimo ibadet [5] Uzvišenom Allahu.  Kaže Uzvišeni:  “Džinove [6] i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju”. (Prijevod značenja Kur’ana: Ez-Zarijat, 56)

Suprotno tevhidu je širk (politeizam, mnogoboštvo, prepisati Allahu ortaka). Širk je najveće nasilje i grijeh i to je jedini grijeh koji Uzvišeni Allah, neće oprostiti, a ono što je manje od širka oprostiti će kome hoće. Ko umre na širku biti će vječno u Džehennemskoj Vatri.  “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.”  (Prijevod značenja Kur’ana: An-Nisa, 48)

Ipak, ukoliko osoba se pokaje prije smrti od širka tj. počne vjerovati u jednog jedinog Allaha i ispolji tevhid (monoteizam, jednoboštvo), i počne da obavlja pet dnevnih namaza i počne davati zekat, Allah će takvoj osobi oprostiti ukoliko se u potpunosti očisti od širka i  ako umre na tevhidu kao vjernik, svjedno radilo se o muškoj ili ženskoj osobi.

Prenosi se od Osmana, radijallahu anuhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko umre a bude znao da nema drugog boga osim Allaha, ući će u Džennet”! (Hadis bilježi Muslim,43)

Također, Prenosi se od Džabira, radijallahu anuhu, da je neki čovjek došao  Allahov Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te ga upitao:”Koji postupci su obavezujući”? Odgovorio je: “Ko umre, ne pripisujući Allahu ništa, ući će u Džennet , a ko umre, pripisujući mu nešto ući će u Vatru!” (Hadis bilježi  Muslim)

Bilješke:

 [1] Dunjaluk je ovaj svijet (život) dok ahiret je budući život.

 [2]  Kur’an je Upustvo za korištenje života.

 [3]  Imaginarna osoba tj. osoba koja se zamišlja i o kojoj se mašta.

 [4]  Tevhid znači monoteizam, vjera u jednog boga, jednoboštvo i koje živio na tevhidu i preslio na ahiret i njega čeka kako je zaslužio a isto tako ko nije živio na tevhidu i preslio na ahiret i njega, također, čeka kako je zaslužio. Tevhid za umrle je običaj (novotarija u vjeri) i nije vjerski propis zato tevhid za umrle ne treba obilježavati. Detaljnije ko želi da sazna propis da se tevhid za umrle ne obilježava neka pogleda u knjizi: Safet Kuduzović, Fetve, pravne decezicije, izdavač:Autor sa sradnjom Stichting Hidžra, Sarajevo 2009., str. 478. 

[5]  Ibadet je obožavanje Allaha, kao što je namaz, post ramazana i ostala djela.

[6]   Džini su nevidljiva bića za naše oko. Džini su stvoreni iz istih razloga kao i ljudi a to je da čine ibadet tj. da obožavaju Allaha.